Priče iz Mi. Likine birtije suživota
u 04.02.2010. 19:28
Ustajem poprilično mamuran fali mi kava, jebena kava za koju mi treba šest kuna.
Pretresam džepove i nigdje ni kune, u jebene li države pa zašto sam ratovao da sad nemam ni za kavu. No imam rješenje.
Mi. Lika
Izvor: Dragovoljac.com
Ostale vijesti
Ustajem poprilično mamuran fali mi kava, jebena kava za koju mi treba šest kuna.
Pretresam džepove i nigdje ni kune, u jebene li države pa zašto sam ratovao da sad nemam ni za kavu. No imam rješenje.
U Podprčiji je stara profuknjača SKOJ-evka baba Soka čija je mirovina veća od moje i lovicu mi posuđuje na kamatu.
Mnogi od vas već znaju kako sam joj klepio lovu i kako sam je nakon mnogih peripetija vratio nazad u Liku.
Vani pada gusti Lički snijeg koji me pomalo nervira.
Ja korak po korak hodam prema kolibi Babe Soke i smišljam kako da od nje izvučem pedeset kuna.
Stigao sam i pred trošna vrata od kolibe babe Soke i polupam šakom jer baba je nagluha.
Oj baba jesi tu? Viknem poprilično glasno kako bi me baba čula.
Tu sam đava te crni ponija, oš mi srušit vrata!
Siknu baba iz svoje kolibe.
Kog đavla ti sad trebaš fukaro, samo si mi još ti treba da mi sjebeš dan.
Viće na mene dalje baba Soka sva zajapurena u licu.
Ma baba trebam da mi posudiš para.
Jeli nijesi mi dosta izmuza, i opelješija kesu ti i ona tvoja „tudumaška“ banda!
Ma nema više baba tudumaša sve je otišlo u materinu nema više ni tuduma crkla nam veza, Dok nam otkazao i sad apstiniram.
Koliko trebaš đava te odnija crni da Bog da!
Ma pedeset kuna baba samo pedeset kuna do penzije.
Govorim babi mada nisam siguran da ču joj na vrijeme uspjeti vratiti.
Nego šuška se nešto Lika da si osta dužan i pratru iz Prčije.
Ma daj baba to su samo glasine pa kome bi pratar posudio pare?
Lažem babi samo da od nje izvučem pedeset kuna.
Evo dat ču ti tije jebenih pedeset kuna ali si mi onda dužan šezdeset.
Govori baba Soka i vadi svoju prašnjavu ofucanu bilježnicu.
Uzimam lovicu iz babinih ruku provjeravam usput da mi baba nije podvalila Jugo dinare.
Stavljam lovicu u džep i pozdravljam babu sa Bog.
Nosi ti tog svojeg Boga čim dalje od mene odgovara mi baba tvrda komunjarka kod kojeg Bog ne postoji.
Ide sam malo bržim korakom gore prema Prčiji gdje me čeka veselo društvo u mojoj birtiji kod kuratog Zoke.
O toj birtijetini sam postao ovisan kao Ante Gotovac na bijelo.
Razmišljam usput o recesiji i ostalim sranjima u koja su nas uvukli Hrvatski nesposobni političari, koji po saboru i vladi čačkaju svoje debele guzičetine.
Usput srećem Mileta kojeg zovu načelnikovim internetom.
Mile je Prčijsaka špija koja radi za sitne interese pa mu bace po koju kost da se zabavlja.
Đe si Lika šta ima? Pita me Mile Internet onako obaška.
Za tebe Mile nema ništa, a mislim da dugo neće ni biti. Odgovaram tom gadu kojeg nitko ne voli.
Ajde ,ajde Lika znam da ne voliš načelnika samo neš priznat.
Ma jebo te načelnik, i ti njega majmune, i kome ste vas dvojica bitni?
Odgovaram ljuto Miletu špiji samo da se ga riješim.
Znaš Lika da bi ti moga i najebat radi svog jezika?
I znaš da je načelnik bija Hrvatski branitelj.
Je ko i ti majmune, vas dvojica rat niste vidjeli ni na TV-u.
Vi ste usrane strašljive pičke koje su se za rata sakrivale ženama pod suknje.
I sad se taj Prčijski načelnik Ivica kojeg zovu Ivan kurči sa nekim svojim ratovanjem, a proveo je negdje u Novskoj u izbjegličkom centru.
Naravno ljut se spuštam prema benzinskoj pumpi gdje je moja omiljena birtija kod kuratog Zoke.
Ma sve je u ovoj usranoj Prćiji, u banani od trgovine do benzinske u kojoj je šef tip koji možda ima smisla za nešto, ali ne i za trgovinu.
Zamislite preziva se Pavelić, e to ga jedino izvlači kod mene.
Možete si zamisliti srbina koji mu mora reći, gospon Pavelić trebam mješavinu za motornu pilu.
Mora da srbina oblije hladan znoj.
Razmišljajući tako uklizavam u kuratog Zoke birtiju.
Kroz gusti dim jedva pronalazim svoje mjesto na koje nitko ne smije sjesti.
Sjedam polako pogledavši koga ima za drugim stolovima.
Srbi uredno jede za svojim stolom dok Asim i ekipa sjedi za svojim, a za šankom stoji Joso izbjeglica iz Bosne katolik.
Danas nisam pozdravio nikog jer me razljutio Mile špija.
Pogledam na zid kad tamo selotejpom slijepljena ona titina slika što je ono zadnji puta pala od propuha.
Rankan mi bez riječi donosi moju omiljenu kavu, u koju je naj vjerojatnije malo i pljucnuo.
Danas nema diskusije očito su trijezni tek je prošao prvi pa nisu sjele socijalne pomoći, a niti mirovine.
No ni gazda Zoka nije baš naj bolje volje, šečka sa nekom krpom oko stolova i briše kao nešto ljut jer ova cugica sva ide na kredu ili na dođem ti.
I taman kad sam pomislio da neče biti nikakvih događanja u birtiju kao hladan sjeverac upada cigan Mika.
Gde ste bre braćo zdravo ima tko cigaru da mi da.
Evo ti Mika zapali nudim ga ja
Dok mu drugi s oproštenjem jebu mamicu što ih je nazvao braćom.
Nego što ima Mika kod tebe kad te pustiše iz Remetinca.
Ma što pustiše isteraše me bre Lika ko zadnju fukaru. Govori mi ljuto Mika i nastavlja.
Ne može ti više pošteni ciganin prezimit u prdekani moj Lika od ovi vaši cigani iz HDZ-a i SDP-a. napuniše sa njima prdekanu tako da sitan lopov nema više gde da se skloni preko zime.
Sve ti je to bogato moj Lika neče taj ni jedan sa ciganinom da spava u ćeliju.
Ma žive bre tamo kao bubreg u loj što im fali iz vana im se klopa donosi.
I šta da pošten ciganski lopov koji je ukrao sto kila bakra radi među njima.
Ma ima ti tamo i onih što ih zovu Hrvatskom inteligencijom ma to su ti oni sa neki“ indeksi“ sam đavo da ih nosi.
Nema moj Lika da ti taj da cigaru, oće bre da te šutne ako ga pitaš.
Žali se cigan Mika na pridošlice u Remetinec zbog kojih je dva mjeseca ranije pušten iz pržuna.
Ma znaš Lika još malo pa če ceo Hrvacki sabor tamo da završi.
Neče moj Mika neče pravi lopovi su vani i ostat če unutra su samo ovi sitni sa po par miliona ukradene love.
Ovi sa milijardama ostaju i dalje na vlasti moj Mika.
Govorim i polako se dižem plaćajući svoju kavu i Mikin konjak.
Fala buraz za konjak, nego imaš li za Miku nešto sitno živ mi bio da uzmem deci leba. Govori mi Mika nekako tugaljivo.
Dajem mu deset kuna i odlazim polako kući sav sjeban od Mikine priće o lupežima koji su pokrali državu i sad i u zatvoru dobro žive.
Mi. Lika
Izvor: Dragovoljac.com