Gosti: 2
Kakav je osjećaj biti nadaren jazz glazbenik u glazbeno isključivoj dalmatinskoj sredini, najbolje može reći Kaštelanin Marin Jerkunica, gitarist, te vođa interesantnog jazz kvarteta u kojemu uz njega sviraju i trubač Ivo Jerkunica, basist Goran Slaviček, te poznati splitski bubnjar Jadran Dučić Ćićo.
Marin Jerkunica svoj je kvartet osnovao 2006. godine, otada su mijenjali i postavu, no koncem prošle godine završili su u studiju „Deva“ Dade Marušića snimanje svog prvog CD-a čiju produkciju potpisuju Dean Brkić i sam Marin.
- Ovo je najviše fusion album koji slijedi taj neki jazz standard. U našoj smjesi ima etno jazza, klasike, flamenca - pripovijeda Jerkunica o žanrovskom kodu njihova prvijenca za koji je sve skladbe i aranžmane napisao upravo on, posvetivši ga svojoj djevojci Ani.
Marin je visokoobrazovani klasični glazbenik iza kojeg su godine formalnoga glazbenog obrazovanja, ali i samostalnog rada na sebi. Odrastao je u glazbeničkoj obitelji, uz utjecaj sestre Anđele Jerkunice Milišić, te oca pjevača u operi splitskog HNK.
- Završio sam Akademiju za klasičnu glazbu. To je bio veliki temelj, a jazzom sam se počeo baviti sam. Moj stav je da se jazz ne može naučiti ni na jednoj akademiji, to je glazba koja se više osjeća, improvizacija i harmonija te glazbe neuhvatljivi su bilo kojem strogom pravilu. To ti mora Bog dati - smatra Jerkunica, čiji je veliki uzor britanski jazz fusion gitarist i skladatelj John Mc Laughlin, kod kojega ga najviše fascinira širina njegove glazbe.
- Kreativnost i skladanje za mene je najviši doseg u glazbi, a naravno tu je i vještina vladanja instrumentom. Najvažnije mi je moći izraziti emocije glazbom, a bez besprijekorne tehnike to je nemoguće. Ja do Akademije nisam imao profesora, uglavnom sam vježbao sam do svoje 18. godine. Razvijao sam tehniku na razne načine, čak sam lijepio baterije na prste, bio sam jako tvrdoglav i to me održalo, priznaje talentirani gitarist koji sebe smatra glazbenim emotivcem.
- Kad uzmem gitaru, ne skladam matematički, samo sviram i iz mene izlazi čista emocija.
- U Splitu se još nešto i nađe kritične mase, ali u Kaštelima slabo. Pionirski posao na odgajanju jazz publike u Dalmaciji sjajno su otvorili Black Coffe 90-ih godina koji su skoro sami držali splitsku jazz scenu - kaže Marin, koji ističe da im je važno što više svirati svoj materijal, a ne obrade jazz i blues standarda što glazbenici njihova žanra najčešće čine.
A. MARUŠIĆ
Izvor:Slobodna dalmacija
